Da li će svjedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto kršćanu, ili će sakriti ovo nedjelo?

Pitanje:

Bio sam prisutan incidentu kada je musliman učinio nepravdu kršćanu po pitanju njegovog imetka. Da li trebam svjedočiti ono što sam vidio, ili trebam sakriti loše djelo mog brata muslimana?

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Prvo:
Svjedočenje je zajednička obaveza, i može biti individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svjedoči ili kada će pravo osobe biti ugroženo ako ne svjedoči.

Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 147934.

Drugo:
Uzvišeni Allah je naredio pravednost i svjedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.

 Uzvišeni Allah kaže:

"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka..." (Prijevod značenja En-Nisā', 135)

Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao:

"U ovom ajetu, Uzvišeni Allah nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj." (Er-Risaleh et-Tebukijje, 31)

Uzvišeni Allah kaže:

"O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti." (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)

Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže:

"Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svjedoči protiv njega; kao što bi svjedočio protiv svog neprijatelja, tako svjedoči u njegovu korist, čak i da je nevjernik ili novotar, jer je obavezno biti pravedan sa njim." (Tefsir es-Sa'adi, 224)

Prenosi se od Ibn Omera: Abdullah ibn revahah je išao kod jevreja na Hajber svake godine da bi procijenio njihove usjeve i uzeo polovinu (prema uslovima dogovora između muslimana i jevreja). Oni su se požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegove strogoće, i željeli su da ga podmite. On je rekao: "O Allahovi neprijatelji, zar mi to nudite zabranjene stvari? Tako mi Allaha, dolazim vam od meni najdražeg čovjeka, a vi ste mi mrži od majmuna i svinja. Ali moja mržnja prema vama i ljubav prema njemu neće učiniti da budem nepravedan prema vama."

Oni su rekli: "Dobrotom ovoga (principa) nebesa i zemlja opstoje."

(Prenosi ga Ibn Hibban, 5199 i drugi; Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Et-Te'alikat el-Hassan, 5176)

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:

"Svako dobro je u pravdi i pravičnosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno biti nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili nevjerniku, ili da se radi o zalimu (onaj ko je neravedan, grješnik... itd. op. pre.)..." (Medžmu'u-l-Fetava, 18/166)

Također je rekao:

"Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, i nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj mjeri u bilo kojoj situaciji, do te mjere da je Allah, subhanehu ve te'ala, naredio vjernicima da budu pravedni prema nevjernicima, kao što kaže:

'O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.' (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)

Vernici su napadali nevjernike Allahovom dozvolom, onda je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte dopustiti da vaša mržnja prema nevjernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti." (Medžmu'u-l-Fetava, 30/339)

Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je rekao:

"Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, subahnehu ve te'ala, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliže kao zaštita od Allahove srdžbe i Njegove kazne." (Medžmu'u-l-Fetava Ibn Baz, 2/182)

Šejh Ibn 'Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan:

"Ako nam nevjernik i musliman dođu na mjesto gdje radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevjernik dođe prije muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevjernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?"

On je odgovorio:

"Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: 'Ako musliman i nevjernik se obrate kadiji (sudiji) radi presude, da li će on tretirati muslimana bolje nego nevjernika?

Ne, neće se prema njemu ophoditi bolje; nego, prema obojici se treba ponašati jednako. Ne treba pričati sa muslimanom blago a sa nevjernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima se mora zasnivati na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može biti uzrok da taj nevjernik postane musliman.'" (Lika' el-Bab el-Meftuh, 79/17)

Također pogledajte pitanje pod brojem 111911.

A Allah zna najbolje.

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždždid
Izvor: http://islamqa.info/en/209220