Dova se upućuje samo Allahu i nikome više

Pitanje:

Koji je propis upućivanja dove nekome mimo Allaha?

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Allah je blizu Svojih robova; vidi gdje se nalaze i zna za njihovu situaciju. On čuje ono što govore i odaziva se njihovim dovama. Ništa o njima nije Mu skriveno, i On kaže:

"Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!" (Prijevod značenja Ālu 'Imrān, 3:5)

Allah je Onaj koji nas je stvorio i Onaj koji nas opskrbljuje; u Njegovoj ruci je vlast i On može sve.

"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može." (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:17)

U Allahovoj ruci samo je svako dobro. Kada pozove ljude nečemu dobrom bilo u Svojoj knjizi ili riječima Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebaju se pokoriti toj naredbi i odazvati joj se:

"O vjernici, odazovite se Allahu (pokorite Mu se) i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova (tj. sprečava zlu osobu da odluči bilo šta), i da ćete se svi pred Njim sakupiti." (Prijevod značenja El-Enfāl, 8:24)

Allah može sve, i On čuje molbe Svojih robova. Odgovara im u svakom vremenu i mjestu, bez obzira na njihove razne potrebe i jezike. Allah kaže:

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu." (Prijevod značenja El-Bekare, 2:186)

Allah nam naređuje da ga dozivamo u samoći, sa skrušenošću i poniznošću, kao što kaže:

"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole." (Prijevod značenja El-A'rāf, 7:55)

Allahu pripada vlast i Njemu je hvala, i On je u stanju da učini sve. Nebesa i Zemlja i sve na njima slavi i veliča Njega, kao što kaže:

"Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta." (Prijevod značenja El-Isrā', 17:44)

Allah je obećao Džehennem onima koji se ohole iznad obožavanja i upućivanja dove Njemu.
On kaže:

"Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." (Prijevod značenja El-Mu'min, 40:60)

Allahu treba upućivati dovu na način koji su propisali Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naprimjer, Allaha treba dozivati sa Njegovim lijepim imenima:

"Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!" (Prijevod značenja El-A'rāf, 7:180)

Tako da možemo reći: "O Svemilosni, smiluj nam se, o Ti koji puno praštaš, oprosti nam, o Ti koji koji daješ opskrbu, podari nam opskrbu," itd.

Kada osoba dovi, Allah mu ili daje ono što traži ili otklanja od njega štetu koja je veća od onog što traži, ili mu nagradu za to što traži odgodi do ahireta. To je zato jer nam je Allah naredio da Ga dozivamo i obećao nam da će se odazvati:

"Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'" (Prijevod značenja El-Mu'min, 40:60)

Allah nam je naredio da obožavamo samo Njega, i upozorio nas je na obožavanje šejtana. On kaže:

"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,već se klanjajte Meni; to je Put pravi.'" (Prijevod značenja Jā Sīn, 36:60-61)

Dozivanje bilo koga mimo Allaha da ispuni neku potrebu, otkloni nedaću ili da izliječi bolest je ludost koju je prouzrokovao manjak razumijevanja:

"Reci: 'Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio?'" (Prijevod značenja El-En'ām, 6:71)

Ako osoba doziva onog koji ne može dati neku korist niti otkloniti štetu, koji ne može narediti niti zabraniti, koji ne čuje niti se može odazvati, bio da je on poslanik, vjerovjesnik, džinn, melek, zvijezda, planeta, kamen, drvo, ili onaj koji je mrtav - sve ovo je opasno nedjelo, i skretanje s Pravog puta. To je širk, izjednačavanje drugih sa Uzvišenim Allahom.

"I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik." (Prijevod značenja Jūnus, 10:106)

Allah kaže:

"Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju (dozivaju, mole, dove) onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni." (Prijevod značenja El-Ahkāf, 46:5)

Dozivanje nekoga ili nečega mimo Allaha je širk, a širk je veliki grijeh, uistinu on je najveći grijeh. Allah će oprostiti svaki grijeh kome hoće, osim širka, kao što kaže:

"Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće." (Prijevod značenja En-Nisā', 4:48)

Na Sudnjem danu, Allah će sakupiti mušrike i sve ono što je obožavano mimo  Njega, onda će se oni koji su obožavani mimo Allaha odreći onih koji su ih obožavali, i zanegirat će to što su ih izjednačavali sa Allahom, kao što Allah kaže:

"A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan." (Prijevod značenja Fātir, 35:13-15)

Pogledati: Muhammed ibn Ibrahim et-Tuvejdžri, Usulu-dini-l-islam.
Izvor: http://islamqa.info/en/11402