Pitanje:
Odgovor:
Hvala pripada Allahu.
Zahvaljujemo ti cijenjena sestro na
tvojoj brizi u slijeđenju Allahovih naredbi, i u uspinjanju u stepenu robovanja
Allahu Gospodaru svih svjetova, i u slijeđenju Pravog puta kojeg je Allah
naredio svakom robu da slijedi, te im je naredio da od Njega traže uputu svakog
trenutka i kada kažu: „Uputi nas na Pravi put.“ Prijevod značenja El-Fātiha, 6.
Savjetujemo te da požuriš sa činjenjem
dobrih djela, i natjecanju u njima, jer nas je Uzvišeni podstakao na to kada je
rekao: „...nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao
nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje...“ Prijevod
značenja Ālu 'Imrān, 133.
I riječima: „...a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!“ Prijevod značenja El-Bekare, 148.
I riječima: „...a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!“ Prijevod značenja El-Bekare, 148.
A istinski Allahov rob je onaj koji je
zadovoljan sa Allahom kao svojim Gospodarem, sa islamom kao vjerom i sa
Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, ne sumnja, niti izabire,
niti se savjetuje po pitanju stvari kojih je Allah naredio, da li će to uraditi
ili ne: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni
vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova
Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“ Prijevod
značenja El-Ahzāb, 36.
Rekao je Ebu Zennad, Allah mu se
smilovao, u El-Fekih ve-l-Mutefekkih (1/222): „U sunnetima nema rasprave, niti
dolikuje da se proprate sa mišljenjem ili shvaćanjem, a kada bi ljudi radili
tako ne bi prošao dan a da ne odu iz jedne vjere u drugu, nego se moraju
sunneti praktikovati i njih se držati bilo da se slažu sa mišljenjem ili ne, i
doista mnogi sunneti i ispravni stavovi dolaze suprotno mišljenju i razilaze se
uveliko. Tako da muslimani nemaju izbora osim da slijede sunnete i po njima
rade.“
Rekao je Muhammed ibn Nasr el-Mervezi,
Allah mu se smilovao: „Ko bude slijedio vjeru Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, pa neka slijedi sve što mu dođe, bilo da se to slaže sa njegovim
mišljenjem ili ne, i neka ne sumnja u ništa od njegovih riječi, jer doista je
sumnja u riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo.“ Tea'zimu
kadri-s-Salah.
I ovo je od velikih odgojnih mjera
Allaha prema vjernicima, i time ih On upozorava da ne slijede Njegovu vjeru
shodno svojim strastima i ličnim koristima. Kaže Uzvišeni Allah: „...licemjeri
govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se' – zatim neki od
njih glave okreću; nisu oni vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku
Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu; samo ako znaju da
je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna, ili
sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno
postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti. Kad se vjernici Allahu
i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo
se!' – Oni će uspjeti. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali,
koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono
što budu željeli.“ Prijevod značenja
En-Nūr, 47-52.
Kaže šejh Sa'adi, Allah mu se
smilovao, u komentaru prethodnih ajeta: „Allah Uzvišeni nas obavještava o
stanju zulumćara, onih u čijim srcima je bolest i slab iman, ili nifak i sumnja
i slabo znanje, da govore jezicima, i tvrde da vjeruju Allahu i da su Mu
pokorni, zatim ne izvršavaju ono što su rekli. Pa se jedan dio njih okrene od
pokornosti, potpunim okretanjem, čemu su dokaz riječi Allaha: 'zatim neki od
njih glave okreću,' jer onaj ko je se okrenuo može imati namjeru da se vrati onome od čega je se okrenuo, ovaj
koji je se okrenuo uradio je to u potpunosti, jer je okrenuo glavu, pa ne gleda
u ono od čega je se okrenuo. I vidjet ćeš da je ovo stanje mnogih koji
prizivaju da su vjernici i da su pokorni Allahu, a imaju slab iman, vidiš ih da
ne izvršavaju mnoge ibadete, posebno one ibadete koji teško padaju mnogima, kao
što je zekat i obavezna i pohvalna izadavanja iz imetka, i džihad na Allahovom
putu, i slično tome. 'Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On
presudi,' tj. kada treba da se presudi između njega i nekog drugog u nekoj
stvari, pa se pozovu Allahovoj presudi i presudi Njegovog Poslanika 'neki od
njih odjednom leđa okrenu,' želeći džahililijetse presude i propise, i više
vole neislamske zakone od šerijata, jer znaju da je istina protiv njih, i da
šerijat neće presuditi osim po onome što se slaže sa stvarnošću. 'Samo ako
znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu,' tj. šerijatskoj presudi
'poslušno,' ali ne jer je to šerijatski propis, nego zato što se to
slaže sa njihovim strastima, tako da nisu pohvaljeni u ovoj situaciji iako su
došli poslušno, jer je pravi rob onaj koji slijedi istinu i u onome što voli i
u onome što mu je mrsko, i u onome što ga raduje i u onome što ga rastužuje, a
što se tiče onih koji slijede šerijat kada se slaže sa njihovim strastima, a
odbacuju ga kada se ne slaže, i time daje prednost svojim strastima nad
šerijatom, pa takav nije pravi rob. Kaže Allah koreći ih u njihovom okretanju
od istine: 'Da li su im srca bolesna,' tj. sa mahanom koja je izvela to
srce iz zdravog stanja i izbrisala njegova osjetila, te je time postao na
stepenu bolesnika koji se okreće od onoga što mu koristi, a prilazi onome što
mu šteti. '...ili sumnjaju,' tj. nisu sigurni, srca su im nesigurna po
pitanju Allahove presude i presude Njegovog Poslanika, te ga potvaraju da ne
sudi po istini. '...ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima
nepravedno postupiti,' tj. da će im presudi sudom koji će biti nepravedan
po njih, a to je doista njihovo svojstvo 'Nijedno, nego žele drugima
nepravdu učiniti,' a što se tiče presude Allaha i Njegovog Poslanika ona je
dosegla vrhunce pravde i mudrosti 'A ko je od Allaha bolji
sudija narodu koji čvrsto vjeruje?' I u ovim ajetima je dokaz da iman
(vjerovanje) nisu puke riječi sve dok im se ne pridruže djela, zbog toga je
negirao iman onima koji su se okrenuli od pokornosti, tako da je obaveza biti
pokoran Allahovim propisima i Njegovog Poslanika u svakoj situaciji, a onaj ko
Mu se ne pokori to je dokaz da je u njegovom srcu bolest, i sumnja u njegovom
imanu. Nije dozvoljeno imati ružno mišljenje o šerijatskim propisima i smatrati
da su oni u suprotnosti sa pravdom i mudrošću.
Nakon što je spomenuo stanje onih koji
se okreću od šerijatskih propisa, spomenuo je pohvalno stanje vjernika, pa je
rekao: 'Kad se vjernici' istinski, oni koji su potvrdili svoj iman
djelima kada su pozvani Allahu i Njegovom Poslaniku da presude među njima, bilo
da se to slaže sa njihovim protjevima ili ne 'Allahu i Poslaniku Njegovu
pozovu, da im on presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo se!'' tj. čuli
smo propis Allaha i Njegovog poslanika, i odazvali smo se onome ko nas je
pozvao tome, i pokoravamo se potpunom pokornošću, koja nema nikakve tjeskobe. 'Oni
će uspjeti' ograničio je uspjeh na njih, jer je uspjeh: postizanje
traženog, i spas od onoga što se prezire, a neće uspjeti osim onaj ko bude
tražio samo Allahovu presudu i presudu Njegovog Poslanika, i pokori se Allahu i
Njegovom Poslaniku. Kada je spomenuo vrijednost pokornosti posebno, spomenuo je
njenu vrijednost općenito, u svakom stanju, pa kaže: 'Oni koji se Allahu i
Poslaniku Njegovu budu pokoravali,' potvrđujući ono o čemu su obavijestili (da vjeruju) i
izvršavaju njihove naredbe, 'koji se Allaha budu bojali' tj. budu se
bojali strahom koji je povezan sa spoznajom Allaha, pa ostave ono što je
zabranio, i suzdrže svoju dušu od prohtjeva, i zato kaže: 'i koji od Njega
budu strahovali,' ostavljanjem harama, jer je takva, u općenitom značenju,
u nju ulazi činjenje naređenog i ostavljanje onoga što je zabranjeno, a kada se
spomene zajedno sa bir ili ta'ah kao što je ovdje, onda znači
čuvanje od Allahove kazne ostavljanjem griješenja prema Njemu. 'Oni će'
oni koji su spojili između pokornosti Allahu i pokornosti Njegovom Poslaniku i
straha i tahvaluka prema Allahu 'postići ono što budu željeli' spasenjem
od patnje, jer su ostavili ono što vodi tome, i jer su stigli do nagrade,
čineći ono što vodi tome. Zato je uspjeh ograničen na njih, a što se tiče onoga
ko se ne opiše njihovim svojstvima, njega će promaći od uspjeha shodno onome
koliko bude manjkav u ovim pohvalnim svojstvima.“ Tefsir Sa'adi.
Isto tako prisjeti se, Allahova
robinjo, da je dunjaluk određen broj trenutaka, u kojima čovjek ne zna kada će
mu doći čas, tako da mu je najpreče da se pripremi za Allahov sud sa onim sa
čime je Allah zadovoljan, a ne sa onime što srdi i ljuti Allaha.
I znaj da šejtan još uvijek tebi
uljepšava nadu u 'sutra ću' i odgađanje sve dok ti se ne desi ono što će te
spriječiti da budeš pokorna Allahu, i zbog toga su rekli neki od selefa: „Čuvajte
se 'sutra ću,' jer je to vojska od Iblisovih vojski!“
O muslimanko, Allahova robinjo:
Dosta je hidžab ponos i čast, a prije
toga razlog da se na tebe spusti Allahova milost i zadovoljstvo, kaže Uzvišeni
Allah: „O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama
vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa
neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“ Prijevod značenja El-Ahzāb,
59.
Nemoj u sebi misliti da je taj komad
platna bezvrijedan, jer on iza sebe krije čistoću, čednost, ahlak i edeb, i to
je uputa majki vjernika i dobrih žena, uputa Hadidže, Fatime, Aiše, Hafse, Umu Seleme, i ostalih dobrih žena, koje su pokorne i koje i za vrijeme muževljeva
odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih
štiti.
O Allahova robinjo:
Doista ono zbog čega se srce topi od
tuge jeste kada vidimo mnogobrojne djevojke kako žure prema razgolićavanju i
skidanju hidžaba, one nemaju ahlaka, niti se stide stvorenja, niti se
dvoume da otkriju svoje ljepote i pokažu svoje ukrase, što se krši sa prirodom
stida na kojoj je Allah stvorio žene, ali ona, jer su joj to šejtani uljepšali,
ima snage da to uradi, i postane
umjetnica u grijehu.
Pa da li nakon toga ostaje neki razlog
da se stidiš da nosiš hidžab ili nikab? Da li smo zadovoljni da griješnici hrabro
rade svoje grijehe, a da se oni koji su pokorni Allahu stide svoje pokornosti,
čednosti i čistoće?!
Da li su to u nama postale Allahove
narede bezvrijedne pa da ih ljudi mogu mijenjati kako im strasti nalažu i po
svome mišljenju?!
Prvi i najveći korak da nosiš hidžab
jeste da budeš zadovoljna sa tim propisom, i da se odlučno pokoriš Allahovoj
naredbi, jer vjernica nema u tome izbora, kaže Uzvišeni Allah: „Kada Allah i
Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom
nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno
skrenuo s Pravoga puta.“ Prijevod značenja El-Ahzāb, 36.
Zatim, navikni se na neprimjerno
ponašanje ljudi i na njihove poglede, jer je zadovoljstvo ljudi cilj koji se ne
može postići, a ko bude pratio šta ljudi misle umrijet će nesretan. Budi
sigurna da je Uzvišeni Allah zadovoljan sa tobom kada si Mu pokorna, i da On vidi
ono sa čime se susrećeš na svome putu ustrajnosti na istini, i da ti On u teškoći
daje olakšanje.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: „Ko bude tražio Allahovo zadovoljstvo makar ljudi bili
nezadovoljni sa njime, Allah će ga sačuvati ljudi, a ko god bude tražio zadovoljstvo
ljudi makar i Allah bio nezadovoljan sa njime, Allah će ga prepustiti ljudima.“
Bilježi ga Tirmizi (2414) i Albani ga je ocijenio sahihom u
Es-Silsiletu-s-Sahiha (2311).
Aiša, radijallahu anha, je ovaj hadis
napisala Muaviji, radijallahu anahu, u pismu, nakon što je tražio od
nje da ga posavjetuje, zatim mu je opet pisala i rekla: „A zatim: Boj se
Allaha, jer ako se budeš bojao Allaha sačuvat će te ljudi, a ako se budeš bojao
ljudi neće ti kod Allaha ništa pomoći, i neka je selam na tebe.“
I sjeti se da je čovjek vezan za svoja
djela, jer kada ga ljudi spuste u kabur, i pospu njegovo tijelo zemljom, neće u
ničemu naći smiraj niti druga osim u dobrim djelima. I tada mu se prekidaju svi
putevi osim ono što Gospodar hoće, pa neka svako od nas uzme pouku iz te velike
situacije!
Kaže Uzvišeni Allah: „...na Dan kada će čovjek od brata
svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od drúge svoje i od sinova
svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti...“ Prijevod
značenja 'Abese, 34-37.
Kaže Uzvišeni: „Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili
prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali
i grijeha klonili.“ Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 67.
Upozoravamo te da budeš od nemarnih, i upozoravamo te da govoriš 'sutra ću' i da odgađaš, zato požuri sa dobrom prije nego prođe vrijeme, a
dunjaluk su samo dani prolazni, i strasti koje blijede.
Molimo Uzvišenog Allaha da uputi i nas i tebe, i da nas učvrsti
i na dunjaluku i na ahiretu.
A Allah najbolje zna.