Ako ne klanjaš zbog ljenosti - namjerno, je si li ti nevjernik ili samo loš
musliman? Molim vas odgovorite mi.
Odgovor:
Hvala pripada Allahu.
Hvala pripada Allahu.
Imam Ahmed kaže da onaj koji ne klanja iz ljenosti je
nevjernik. Ovo je ispravnije mišljenje i na njega ukazuje Allahova knjiga i
sunnet Allahovog Poslanika, i riječi selefa i ispravno razumijevanje. Eš-Šerh
e-Mumti' 'ala Zadu-l-Mustenki', 2/266.
Svako ko pogleda tekstove Kur'ana i sunneta će vidjeti da oni
ukazuju da onaj ko ostavi namaz da je upao u veliki kufr koji ga izvodi iz
okvira islama.
Ajet, prijevod značenja:
"Ali ako se oni
budu pokajali (tako što se odreknu širka) i molitvu obavljali i zekat davali,
braća su vam po vjeri." [Et-Tevbe 9:11]
Dokaz koji se dobija iz ovog ajeta jeste da Allah definira
tri stvari koje mušrici moraju uraditi da bi uklonili razlike između nas i
njih: trebaju se pokajati od širka, trebaju obavljati namaz i trebaju davati
zekat. Ako se pokaju od širka ali ne obavljaju namaz ili ne daju zekat, onda
nam nisu braća po vjeri. Na bratstvo po vjeri ne utječe ništa osim ako osoba u
potpunosti ne izađe iz vjere, na njega ne utječe fisk (razvratno ponašanje) ili
mali kufr.
Allah također kaže, prijevod značenja:
"A njih
smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti
napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno
propisano vrijeme) i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; ali oni koji
su se pokajali, i vjerovali (u Allahovu jednoću i u Njegovog Poslanika), i
dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet
ući." [Merjem 19:59-60]
Dokaz iz ovog ajeta jeste da Allah govori o onima koji su
zanemarili namaz i slijedili svoje strasti "ali oni koji su se pokajali, i vjerovali" što ukazuje da kada
zanemaruju svoj namaz i slijede strasti, nisu vjernici.
Dokaz iz sunneta da onaj ko ostavi namaz jeste nevjernik je
u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza."
Zabilježio Muslim u poglavlju o Imanu od Džabira ibn Abdullaha.
Prenosi se od Burejde ibnu-l-Husejba, radijallahu anh, da je
čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ugovor između nas i njih je namaz, ko
god ga ostavi uznevjerovao je (postao je nevjernik)." Zabilježili su
ga: Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Maže. Ono na što se ovdje
misli pod kufrom, jeste kufr koji osobu izvodi van okrilja islama, jer je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio namaz kao liniju
razgraničenja između vjernika i nevkernika. Poznato je da nevjerničko društvo
nije kao islamsko društvo, pa ko god ne ispuni ovaj ugovor mora biti od kafira
(nevjernika).
Također, ima i hadis Avfa ibn Malika, radijallahu anh, u
kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vaših vladaru su oni koje
vi volite i koji vas vole, koji dove za vas i za koje vi dovite. Najgori od
vaših vladara su oni koje mrzite i koji vas mrze, koje proklinjete i koji vas
proklinju." Bio je upitan: "O
Allahov Poslaniče hoćemo li se boriti sa sabljom protiv njih?" Odgovorio
je: "Ne, sve dok uspostavljaju namaz
među vama."
Ovaj hadis ukazuje na to da se onima na vlasti se treba
suprostavljati i boriti se protiv njih ako ne uspostavljaju namaz, ali nije
dozvoljeno da im se suprostavljati i boriti se protiv njih osim ako jasno
pokažu nevjerstvo a mi imamo dokaz od Allaha da ono što rade je kufr. 'Ubade
ibn Samit je rekao: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je pozvao i mi smo mu dali prisegu.
Od stvari za koje smo dali prisegu da ćemo raditi jeste da ćemo mu se
pokoravati i kada smo pod zanosom i kada nismo voljni da radimo, i kada je
teško i kada je lahko, i u vremenu kada
je drugima data prednost nad nama, i da se nećemo suprostavjati onima na
vlasti. Rekao je: 'Osim da jasno iskažu svoj kufr a vi imate dokaz od Allaha da
ono što oni rade jeste kufr.'"Mutefekun alejh. Na osnovu ovoga,
njihovo ostavljanje namaza, zbog kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao da se treba protiv njih boriti sa sabljom, jeste djelo jasnog
kufra za koje mi imamo dokaz od Allaha da je to kufr.
Ako bi neko rekao: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze da je
onaj ko ostavi namaz nevjernik kao onaj ko ne klanja jer to ne smatra
obaveznim.
Mi bi rekli: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze ovako jer ovo
pitanje ima dva stanja:
Ovo uključuje ignoriranje općih opisa koje je Zakonodavac
uzeo u obzir i sa kojima je propis povezan. Propis da onaj ko ostavlja namaz je
nevjernik je povezan sa ostavljanjem namaza, a ne sa negiranjem njegove
obaveze. Bratstvo u vjeri je zasnovano na obavljanju namaza, a ne sa time da
osoba potvrdi njegovu obavezu. Allah nije rekao: ako se pokaju i kažu da je
namaz obaveza i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: Između
čovjeka i širka stoji njegovo negiranje obaveze namaza; ili: Ugovor između nas
i njih je potvrda da je namaz obaveza, pa ko god porekne obavezu je postao
nevjernik. Da su ovo Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
mislili, onda ovakav nejasan govor bi se suprostavio onome što je u Kur'anu,
jer Allah kaže, prijevod značenja:
"Mi tebi
objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve." [En-Nahl 16:89]
"A tebi
objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi
oni razmislili." [En-Nahl 16:44]
Nije ispravno pozivati se na neki razlog kojeg Zakonodavac
nije učinio faktorom u proglašavanju osobe nevjernikom, jer ako osoba koja nema
opravdanja zbog neznanja negira obaveznost pet dnevnih (farzova) namaza onda je
on odmah nevjernik, klanjao ili ne. Ako osoba klanja pet puta dnevno, ispunjava
sve uslove za namaz, također radi sve radnje bilo obavezne ili pohvalne, ali
negira da je namaz obaveza bez valjanog razloga za to, onda je on nevjernik,
čak iako nije ostavio namaz. Iz ovoga se vidi da nije ispravno tumačiti namaze
o ostavljanju namaza kao da se to odnosi na negiranje obaveznosti namaza.
Ispravno mišljenje je da je onaj ko ostavi namaza nevjernik - koji je izašao
van okrilja islama, kao što je jasno prenešeno kod Ibn Ebi Hatima u njegovom
Sunnenu od 'Ubade ibn Samita, radijallahu anh, da ih je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, posticao: "Nemojte
u ničemu Allahu širk činiti i nemojte namjerno ostavljati namaz, jer ko god
namjerno ostavi namaz izveo je sebe iz okrilja islama." Štoviše, ako
bi protumačili hadise koji govore o ostavljanju namaza kao da se misli na
negiranje obaveze namaza, onda te predaje nemaju smisla ako se samo odnose na
namaz, jer se ovaj propis podjednako odnosi i na zekat, post i Hadždž - ko god
ostavi neke od ovih, negirajući njihovu obavezu je nevjernik, ako nema
opravdanje u neznanju.
Kao što je onaj ko ostavi namaza osuđen da bude nevjernik na
osnovu dokaza u tekstovima i predajama, kao i što može biti nevjernik na osnovu
razumne analize: Kako osoba može biti vjernik ako zanemaruje namaz koji je stub
vjere, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas požuruju da klanjamo zbog kojih
mudri vjernici žure da ispune namaz, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas
upozoravaju na njihovo ostavljanje, zbog kojih je mudri vjernik uplašen da ih
ostavi? Nakon što ovo smo ovo uvidjeli, osoba ne može biti musliman ako
ostavlja namaz.
Ako bi neko rekao: zar ne možemo protumačiti nevjerstvo
onoga ko ostavi namaz kao mali oblik kufra kufr (kufr el-ne'ameh) a ne kao kufr
koji osobu izvodi van okvira islama (kufr el-milleh)? Ili zar ne možemo to
protumačiti da bude manje od velikog kufra (kufr ekber) kao u hadisu: "Dvije su osobine koje postoje kod
ljudi a koje su od kufra: podništavanje porijekla ljudi i naricanje za umrlim",
i hadis: "Razmjenivanje uvreda sa
muslimanom je fisk (nemoralno ponašanje), razmjenjivanje udaraca sa njim je
kufr", itd?
Reći ćemo da ovo tumačenje nije ispravno zbog nekoliko
razloga:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učinio namaz
razliku između imana i kufra, između vjernika i nevjernika. On je povukao
liniju tu, a te dvije stvari se veoma razlikuju i ne poklapaju se nigdje.
Namaz je jedan od stubova islama, tako da onaj ko ostavi
namaz je opisan kao nevjernik, to ukazuje da je to kufr koji izvodi osobu iz
okrilja islama, jer je porušio jedan od stubova islama. Ovo nije isto kao
pripisivanje nevjerstva onome ko počini neko djelo od nevjerstva.
Postoje drugi tekstovi koji ukazuju da kufr osobe koja
ostavi namaz jeste onaj kufr koji izvodi iz islama, tako da ono na šta se misli
ovdje pod kufrom treba protumačiti na osnovu vanjskog značenja, da bi se
izbjegla kontradikcija među tekstovima.
Opis kufra u tim hadisima je drugačiji. Što se tiče
ostavljanja namaza, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Između čovjeka i širka i kufra..." Ovdje riječ kufr je došla sa
određenim članom u arapskom jeziku "el", što ukazuje da je ono na što
se ovdje misli pod kufrom, stvarni kufr. Ovo je u suprotnosti sa drugim
hadisima gdje se riječ kufr spominje bez određenog člana, ili u glagolskom
obliku, što ukazuje da je to dio kufra, ili da je osoba uznevjerovala čineći to djelo, ali ne u
apsolutnom značenju kufra koji izvodi iz vjere.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao u
knjizi Iktida es-Sirat el-Mustekim (str. 70, Es-Sunneh El-Muhammedijjeh), u
vezi hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: " Dvije su osobine
koje postoje kod ljudi a koje su od kufra:"
"Riječi: 'su od
kufra' znači da su te dvije osobine među ljudima od osobina kufra jer su one od
djela kufra i jer postoje među ljudima. Ali svako ko ima neki dio kufra time ne
postaje nevjernik, osim ako u njegovom srcu ne postoji stvarni kufr. Isto tako,
neko ko ima neki dio vjere u sebi time
ne postaje vjernik, osim ako u njegovom srcu ima osnova postojanja vjerovanja.
Tako da u arapskom jeziku ima razlika između kufra ispred kojeg dođe određeni
član 'el', kao u hadisu: 'Između čovjeka
i širka i kufra stoji ostavljanje namaza', i kufra ispred kojeg nema određenog
člana ali se koristi u potvrdnom smislu."
Tako da je jasno da onaj ko ostavi namaz bez opravdanja je
nevjernik koji je izašao iz islama, na osnovu dokaza. Ovoje ispravan stav prema
Imamu Ahmedu, i to je jedno od dva mišljenja koja su prenesena od Imama Šafije,
kao što je spomenuo Ibn Kesir u svome tefsiru kod komentara ajeta:
"A njih
smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti
napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno
propisano vrijeme) i za požudama pođoše."[Prijevod značenja Merjem
19:59]
Ibn Kajjim je spomenuo u svojoj knjizi Es-Salah da je to
jedno od mišljenja prenesenih od Imama Šafije, i da ga je Et-Tahavi direktno
prenio od njega.
Ovo je stav većine ashaba, uistinu, mnogi su prenijeli da
postojio jednoglasno mišljenje kod ashaba u vezi ovog pitanja. Abdullah ibn
Šekik je rekao: "Ashabi Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da ostavljanje ijednog djela čini
čovjeka nevjernikom, osim ostavljanje namaza." Zabilježili su ga Tirmizi
i Hakim, koji ga je ocijenio sahihom prema uslovima Buharije i Muslima. Ishak
ibn Rahavej, poznati imam je rekao: "Prenešeno
je sahih lancom prenosilaca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj
ko osnavi namaz jeste nevjernik. Ovo je također stav učenjaka od vrijemena
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do danas: da osoba koja pusti da namaz
izađe izvan njegovog vremena bez opravdanog razloga, jeste nevjernik."
Ibn Hazm kaže da se to prenosi od Omera, Abdurahmana ibn Avfa, Muaza ibn
Džebela, Ebu Hurejre i drugih od ashaba. Kaže: "Ne znamo ni za jedno mišljenje koje se suprostavlja ovome među
ashabima." El-Munziri prenosi ovo od njega u Et-Tergib ve-t-Terhibu, i
dodaje još imena ashaba od kojih se to prenosi: Abdullah ibn Mesud, Abdullah
ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah i Ebu Derda - radijallahu anhum. Rekao je: "Pored ashaba, ovaj stav imaju Imam
Ahmed, Ishak ibn Rahavej, Abdullah ibn Mubarek, En-Nehaji, El-Hakam ibn
'Utejbe, Ejjub es-Sahtajani, Ebu Davud et-Tejlisi, Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe,
Zuhajr ibn Harb i drugi."
A Allah zna najbolje.
Vidjeti: Šejh Muhammed ibn Salih el-'Usejmin, Risaleh fi
Hukmi Tariku-s-Salah (Poslanica o propisu ostavljača namaza)
Izvor: http://islamqa.info/en/5208
Izvor: http://islamqa.info/en/5208