četvrtak, 17. travnja 2014.

Zašto islam ostaje uspješan i u ovom modernom svijetu

Pitanje:
Zašto je islam ostao biti tako uspješan u modernom svijetu?

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Islam je ostao uspješan u razvijenom svijetu, jer poziva pridržavanju fitre, tj. prirodi ljudi, i ističe najbolje ljudske osobine, kao što su: tolerancija, ljubav, milost, istinoljubvost i iskrenost.

Islam podučava ljude i uzdiše ih do moralnog ophođenja, lijepog ponašanja i vrlina. Njegov poziv se razlikuje od drugim njegovom primjenom u stvarnosti, ravnotežom i umjernosti. Islam pridaje pažnju i tijelu i duši. Ne sputava tjelesne strasti niti dozvoljava pretjerivanje u tom pogledu; pravi razliku između prirodne težnje da se uživa u užicima ovog svijeta i zabranjenih strasti koje podpadaju pod izopačenost i perverziju.

Ljudi prihvataju islam jer nalaze sigurnost, komfort i mir u njemu, vide lijek za svoje probleme u njemu, i kroz njega u stanju su da odagnu svoje osjećaje zbunjenosti, nervoze i izgubljenosti.

Islam je vjera fitre, prirode čovjeka ili stvari sa kojim je Allah stvorio ljude. Zbog ovog razloga, ljudi čistih umova i ispravnih težnji prihvataju islam, kako Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nema djeteta koje nije rođeni na fitri (tj. islamu), pa ga onda njegovi roditelji učine jevrejom, kršćanom ili vatropoklonikom, baš kako životinje rađaju čitave mlade (tj. životinje se rađaju savršenje, bez da im fali dio tijela). Da li vidite da je neko rođeni sa odsječenim ušima?" Onda je Ebu Hurejre, radijallahu anh, proučio: "..djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:30)" (Buharija, 1359) Ono što se misli jeste da je Allah stvorio ljude sa mogućnošću da nauče istinu, prihvate tevhid (istinski monoteizam) i da se pokore Allahu. Njihova prirodna težnja jeste da nauče islam i da ga vole, ali loša edukacija, nevjerničko okruženje, njihovi vlastiti prohtjevi i strasti i šejtani od džina i ljudi odvrate ih od istine. Ljudi u osnovi teže prema tevhidu (istinski monoteizam), kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah rekao: "Sve sam Svoje robove stvorio kao hunefa (čiste od širka), ali ih šejtani odvrate od njihove vjere." (Muslim) Zbog ovog razloga se za onog koji postane musliman nakon što nije vjerovao kaže da je se vratio u islam, jer je ovo ispravnije nego da se kaže da je prešao u islam. Kada islam uđe u zemlju u kojoj nije ukorijenjen nacionalizam i džehl (neznanje), širi se brzo zvog svoje znage i malog  broja prepreka. Također možeš primjetiti da islam odgovara svim vrstama ljudi, obrazovanim i onim koji nisu, mušku i žensku, mladom i starom; svi u njemu nalaze ono što žele i što im treba. Oni koji postanu muslimani u razvijenim zemljama shvate šta je njihova civilizacija i zakoni, koji su izmišljeni da služe ljudskim prohtjevima i strastima, uradila njima, i shvate veličinu jada u kojem ljudi u razvijenim temljama žive. Vide koliko su raširene tjelesne bolesti, nervni slom, ludilo i samoubistva, bez obzira na tehnološka dostignuća i velikog broja otkrića i izuma i modernog sistema rukovođenja. Ovo je zato što se sve to bavi fizičkim i vanjskim, ali izostavlja unutrašnjost i ne uspijeva da se njeguje i da brine o srcu i duši. Allah kaže: "Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni." (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:7)

Islam će nastaviti da bude uspješan, Allahovom dozvolom, sve dok oni koji rade za njega budu iskreni i njegovi sljdbenici rade po njemu i vjeruju u njega, i primjenjuju njegove zakone.

Činjenica da ima onih koji nisu posvećeni ili koji manjkaju u tome neće spriječiti islam da bude uspješan, Allahovom dozvolom, i ništa ne može izobličiti njegovu ljepotu. Njegova svjetlost se neće ugasiti jer ga neki ljudi napuste ili ga se ne pridržaju. Ono što je islam dao čovječanstvu u vidu napretka i civilizacije, i izbavljenje iz tame tlačenja i mržnje, je dovoljan ponos.

Odgovorio: Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3143