Kako se može upotpuniti Tevhid i koja je obećana nagrada

Pitanje:

Kako se može upotpuniti Tevhid ili istinsko vjerovanje u Allahovu jednoću?

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Hvala pripada Allahu i neka je selam na Allahovog Poslanika.

Pitao si – Allah te blagoslovio – o bitnoj stvari, koja je lahka onome kome ju je Allah učinio lahkom. Molimo Allaha da je nama učini lahkom i našoj braći muslimanima da postignu svako dobro.

Treba napomenuti da ostvarenje Tevhida ili istinskog vjerovanja u Allahovu jednoću može se postići samo uz istinsko svjedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Postizanje ovoga se dijeli na dvoje, jedno obavezno a drugo pohvalno.

Ono što je obavezno postiže se sa tri stvari:

1. Odricanje širka (pripisivanje Allahu sudruga) u svim oblicima, od velikog, malog i skrivenog. 
2. Odricanje novotarija u svim njenim oblicima. 
3. Ostavljanje grijeha u svim oblicima.

Pohvalna strana ovoga je ono u čemu ljudi mogu u veliko se razlikovati, i znači ne imanje ništa u srcu od vezanja za nekog mimo Allaha, tako da je srce u potpunosti okrenuto prema Allahu i ne obraća pažnju na nekoga ili nešto drugo; govori samo radi Allaha i njegova djela i radnje su sve radi Allaha i sve njegove misli su usmjerene prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Neki učenjaci opisuju ovaj stepen kao: ostavljanje nečega što je dozvoljeno strahujući od nečega što je zabranjeno; to uključuje djela srca, jezika i udova.

Da bi se postiglo ovo dvoje, neke stvari su neophodne:

1. Znanje, u suprotnom kako da osoba postigne Tevhid i radi po tome ako ne zna i ne razumije šta je to? Svaka odrasla osoba koja je obavezana šerijatom mora naučiti o Allahovoj jednoći ono što će učiniti njegovo vjerovanje, riječi i djela ispravnim, a sve preko toga je bolje.
    
2. Čvrsta, sa uvjerenjem i dubokim temeljima vjera u ono što se prenosi od Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od predaja i riječi.
    
3. Pokornost naredbama Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radeći ono što je naređeno, i udaljavanje od onoga što je zabranjeno.

Što više osoba upotpuni ove stvari, to će njegov Tevhid biti jači i nagrada veća.

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj ko ostvari najveći stepen Tevhida je od onih sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa – molimo Allaha od Njegove dobrote.

Kod Buharije (5705) i Muslima (220) se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu te'ala anhum, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prikazani su mi narodi i vidio sam poslanika sa grupom ljudi, poslanika sa jednim ili dva čovjeka, i poslanika a sa njim nema niko. Onda mi je pokazana velika skupina, pa sam pomislio da je to moj ummet, ali mi je rečeno: 'Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na horizont.' Pogledao sam, a tamo je bila velika skupina ljudi. Pa mi je bilo rečeno: 'Pogledaj na drugu stranu horizonta,' i tamo je bila još jedna velika skupina. Rečeno mi je: 'Ovo je tvoj ummet, a od njih je sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.'“

Onda je ustao i ušao u kuću, a ashabi su počeli raspravljati o tome kosu ti koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne. Neki su rekli: „Možda su to ashabi Allahovog Poslanika.“ Neki su rekli: „Možda su to oni koji su rođeni u islamu i nisu Allahu nikada širk činili.“ I spomenuli su još neke stvari. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao i rekao: „O čemu raspravljate?“ Rekli su mu, a on je rekao: „To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, i nisu vjerovali u sujevjerje, nisu spaljivali rane, koji su se na svoga Gospodara oslanjali.“ Ustao je Ukaše ibn Mihsan i rekao: „Moli Allaha da budem od njih.“ Rekao je: „Ti si od njih.“ Pa ustade drugi i reče: „Moli Allaha da i ja budem od njih.“ Reče: „Prestigao te je Ukaše.“

Riječi: „To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja“ znače da nisu od drugih tražili da im uče rukju. Iako je traženje od nekog da ti uči rukju dozvoljeno, ali to je suprotno onome što je preče i bolje.

Riječi: „i nisu vjerovali u sujevjerje“ znače da nisu vjerovali u sujevjerje vezano za ptice ili bilo šta drugo sa čime su ljudi sujevjerni i to što ostavljaju neke stvari koje su htjeli uraditi zbog sujevjerja. Sujevjerje je zabranjeno i to je oblik malog širka.

Riječi: „nisu spaljivali rane“ znače da nisu vršili kauterizaciju vatrom da liječe bolesti, čak i ako je dokazano da to koristi, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije volio, i jer nikome nije dozvoljeno da kažnjava vatrom osim Gospodaru vatre – Allah.

Ono što se provlači kroz sve tri ove stvari jeste „koji su se na svoga Gospodara oslanjali“ tj. postigli su najveći stepen oslonca na Allaha (tevekkula) i nisu se nimalo osvrtali na sredstva, i nisu se oslanjali na njih, nego su se oslanjali samo na svog Gospodara, subhanehu ve te'ala.

Tevekkul (oslonac) je sva vjera, kao što je rekao Se'id ibn Habib, to je uistinu najveći cilj kao što je rekao Vehb ibn Munebbih, rahimehullahu te'ala.

Opaska: Ostvarenje potpunog Tevhida ili vjere u Allahovu jednoću, se ne može ostvariti pukim željama ili pretvaranjem, ili praznim riječima koje nemaju istinske osnove, nego to se ostvaruje čvrstim vjerovanjem koje je ukorijenjeno u srcu, postižući istinski ihsan koji je potvrđen lijepim ponašanjem i dobrim djelima. Musliman mora žuriti da maksimalno iskoristi svaki trenutak svog života i žuriti u činjenju dobrih djela i ibadeta; treba zanemariti poteškoće i uživati u bolu, jer je ono što je kod Allaha vrijedno, jer ono što je kod Allaha je Džennet.

Pogledati: El-Kavl Es-Sedid 'ala Mekasidi Kitabi et-Tevhid, šejh Abdurahman es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, 20-23.

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/96083