Čujem da neki ljudi govore da zauzimanje pripada samo Allahu i da se može
tražiti samo od Njega, dok drugi kažu da je Allah dao mogućnost zauzimanja
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Svojim evlijama da bi mi od
njih tražili da se zauzimaju za nas. Šta je ispravan stav, i možete li citirati
šerijatske dokaze koji to dokazuju?
Odgovor:
Hvala pripada Allahu.
Hvala pripada Allahu.
Zauzimanje znači posredovanje za nekoga radi pribavljanja
neke koristi ili radi otklanjanja štete.
Postoje dvije vrste:
Prva vrsta: ona koja će se desiti na onome svijetu
(ahiretu), na Sudnjem danu.
Druga vrsta: zauzimanje u ovodunjalučkim stvarima.
Što se tiče zauzimanja koje će se desiti na ahiretu, ima dvije
vrste:
Prva vrsta: posebno zauzimanje, koje će biti dato samo
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i niko drugi od stvorenja neće imati
udjela u tome sa njim. Ovo ima više vrsta:
1. Veliko zauzimanje. Ovo je mjesto hvale i slave (el-mekam
el-mahmud) koje mu je Allah obećao, kada je rekao:
"I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja
dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto
darovati." (Prijevod značenja El-Isrā',
17:79)
Ono što se misli pod ovim zauzimanjem jeste da će se on
zauzimati za sve ljude kada Allah odgodi Obračun i kada su oni već dugo čekali
na mahšeru (mjestu sakupljanja) na Sudnjem danu. Njhova tegoba i stres će doći
do tog stepena da ne mogu to više trpiti, i reći će: "Ko će se zauzimati
za nas kod našeg Gospodara da On presudi među Svojim robovima?" i oni će
poželjeti da odu odatle. Pa će ljudi ići poslanicima, svaki od njih će reći:
"Ja to nisam u stanju," sve dok ne dođu do Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, on će reći: "Ja sam za to, ja sam za to." Pa će se
zauzimati za njih, da suđenje počne. Ovo je veliko zauzimanje, i to je od
stvari koje pripadaju samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ima mnogo hadisa koji govore o ovome, u dva Sahiha (Buharija
i Muslim op. pre.) i na drugim mjestima, kao što je hadis kojeg je zabilježio
Buharija u svome Sahihu (1748) od Ibn Omera, radijallahu anh: "Ljudi će
pasti na koljena na Sudnjem danu, svaki narod će ići za svojim poslanikom,
govoreći: 'O taj i taj, zauzimaj se!' Dok zauzimanje ne bude dato Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Tog dana Allah će mu podariti mjesto hvale
dostojno."
2. Zauzimanje za stanovnike Dženneta da uđu u Džennet.
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doći ću na Sudnjem danu
do džennetskih vrata i tražit ću da budu otvorena. Vratar će reći: 'Ko si ti?'
Ja ću reći: 'Muhammed.' On će reći: 'Naređeno mi je da ih ne otvaram nikome
prije tebe.'" Zabilježio ga je Muslim (333).
Prema drugoj predaji koju je zabilježio Muslim (332): "Ja
ću se prvi zauzimati po pitanju Dženneta."
3. Zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za
njegovog amidžu Ebu Taliba.
Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, da je
spomenut njegov amidža Ebu Talib pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
On je rekao: "Možda će mu moje zauzimanje korisitit na Sudnjem danu, i
bit će postavljen u plitak dio Džehennema gdje će mu dosezati do članaka i zbog
toga će mu mozak ključati." Zabilježili su ga Buharija (1408) i Muslim
(360).
4. Njegovo zauzimanje da neki ljudi iz njegovog ummeta uđu u
Džennet bez polagaja računa.
Ovu vrstu zauzimanja su spomenuli neki učenjaci, koji kao
dokaz citiraju poduži hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, po pitanj
zauzimanja, u kojem stoji: "Onda će biti rečeno: 'O Muhammede, podigni
glavu. Traži, bit će ti dato. Zauzimaj se, tvoje će se zauzimanje prihvatiti.'
Pa ću dići glavu i reći: 'Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru; Moj
ummet, Gospodaru.' Bit će rečeno: 'Neka uđu od tvog ummeta oni koji neće imati
polaganje računa kroz desne kapije Dženneta. Dijelit će i ostale kapije sa
drugim narodima.'" Zabilježili su ga Buharija (4759) i Muslim (194).
Druga vrsta: opće zauzimanje. Ovo će biti dato Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i drugima - melecima, poslanicima, dobrim ljudima
- imat će udjela u tome kako Allah htjedne. Ovo ima više vrsta:
1. Zauzimanje za neke ljude koji su ušli u vatru, da se
izvedu iz nje. Za ovo ima puno dokaza, na primjer:
Merfu' predaja od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh,
koju je zabilježio Muslim (183): "Tako mi Onog u čijoj je ruci moja
duša, niko od vas ne može biti više uporan u traženju od Allaha da mu vrati
njegova prava protiv njegovog neprijatelja od vjernika koji će tražiti od
Allaha, na Sudnjem danu, (da mu dadne mogućnost da se zauzima) za svoju braću
koja su u Vatri. Reći će: 'Gospodaru naš, oni su postili sa nama i klanjali i
obavljali Hadždž.' Bit će im rečeno: 'Izvedite one koje prepoznajete, pa će
Vatri biti zabranjeno da ih prži.' Pa će izvesti mnogo ljudi... Pa će Allah
reći: 'Meleci su se zauzimali, poslanici su se zauzimali i vjerici su se
zauzimali. Nije niko ostao do Najmilostiviji od milostivih.' Onda će on
izvaditi rukohvat Vatre i iz nje izvesti ljude koji nikada nisu učinili ništa
dobro."
2. Zauzimanje za ljude koji zaslužuju Džehennem, da ne uđu u
njega. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema
muslimana koji umre a da četrdeset ljudi koji Allahu ne čine širk klanjaju mu
dženazu, osim da će Allah prihvatiti njihovo zauzimanje za njega."
Zabilježio ga je Muslim (1577).
Jer se ovo zauzimanje dešava prije nego preminuli uđe u
Vatru, i Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje po tom pitanju.
3. Zauzimanje za neke vjernike koji zaslužuju Džennet, da im
se uvećaju stepeni u Džennetu. Na primjer, Muslim (1528) je zabilježio predaju
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za Ebu Selemu, radijallahu
anh, i rekao: "Allahu, oprosti Ebu Selemi i uzdigni mu stepen među onim
koji su upućeni, i dobro mu se pobrini za porodicu koju je ostavio iza. Oprosti
nama i njemu, Gospodaru svih svjetova, učini mu mezar prostranim i osvijetli mu
ga."
Uslovi ovog zauzimanja:
Dokazi upućuju da će se zauzimanje desiti samo kada se
ispune sljedeći uslovi:
1) Allah mora biti
zadovoljan sa onim za koga se zauzima, jer Allah kaže:
"...i oni će se samo za onoga kojim On bude
zadovoljan zauzimati..." (Prijevod značenja El-Enbijā',
21:28)
Ovo podrazumijeva da onaj za koga se zazima mora biti
vjernik u tevhid, jer Allah nije zadovoljan sa mušricima. U Sahihu imama
Buharije (97) prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je rekao:
"Rečeno je: 'O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše počašćen tvojim
zauzimanjem na Sudnjem danu?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je
odgovorio: 'Mislio sam, O Ebu Hurejre, da me niko o tome neće pitati prije
tebe, jer sam vidio kako si željan učenja hadisa. Ljudi koji će biti najviše
počašćeni mojim zauzimanjem na Sudnjem danu jesu oni koji kažu la ilahe
ilellah, iskreno iz srca.'"
2) Allah mora dozvoliti onome ko se zauzima da se zauzima,
jer Allah kaže:
"Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez
dopuštenja Njegova?!" (Prijevod značenja El-Bekare, 2:255)
3) Allah mora biti zadovoljan sa onim ko se zauzima, jer
Allah kaže:
"...čije posredovanje nikome neće biti od koristi,
sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je
zadovoljan." (Prijevod značenja En-Nedžm, 53:26)
I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da
oni koji mnogo proklinju neće se zauzimati na Sudnjem danu, kako je zabilježio
Muslim u svome Sahihu (2598) od Ebu Derdaa, radijallahu anh, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oni koji mnogo proklinju
neće biti svjedoci i neće se zauzimati na Sudnjem danu."
Druga vrsta zauzimanja jeste ona po pitanju ovog svijeta.
Ona ima dvije vrste:
1. Ono što je u mogućnosti čovjeka da uradi. Ovo je
dozvoljeno, uz dva uslova:
1) Ta stvar mora biti dozvoljena. Nije dozvoljeno zauzimanje
u nečemu čiji će biti ishod oduzimanje prava drugih ljudi ili da im se načini
šteta. Također nije ispravno zauzimanje po pitanju nečega što je zabranjeno,
kao na primjer da se neko zauzima za nekoga ko je osuđen na šerijatski
propisanu kaznu, tražeći da se ne izvrši nad nekim. Allah kaže:
"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti,
a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu." (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)
Prema hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, Kurejšije
su se zabrinule za ženu mahzumijku koja je ukrala, i rekli su: "Ko će o
njoj popričati sa Allahovim Poslanikom? Ko je bolji za to do Usame, miljenika
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?" Pa je Usama pričao sa
njim, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Je li se to
zauzimaš po pitanju šerijatske kazne koju je Allah propisao?" Onda je
ustao, obratio se ljudima i rekao: "O ljudi, oni prije vas su uništeni zato
što kada bi neko od njihovih uglednika ukrao oni bi ga pustili ali kada bi neko
od slabih ukrao, nad njim bi izvršili kaznu. Tako mi Allaha, kada bi Fatima
kćerka Muhammeda ukrala, ja bih joj odsjekao ruku." Zabilježili su ga
Buharija (3261) i Muslim (3196).
U Sahihu imama Buharije (5568) i Muslima (4761) prenosi se
da je Ebu Musa, radijallahu anh, rekao, kada bi neko došao sa potrebom kod
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu bi se onim koji se
sjedjeli kod njega i rekao: "Zauzimaj se i bit ćeš nagrađen, a Allah će
odrediti ono šta on hoće jezikom Allahovog Poslanika."
2) U srcu, osoba se mora osloniti samo na Allaha, da On zna
ono što ona želi da postigne i da da otkloni ono što je pokuđeno. Treba znati da je onaj ko se zauzima ništa
više do sredstvo koje nam je Allah učinio dozvoljenim, a da su korist i šteta
samo u ruci Uzvišenog Allaha. Ovo značenje je jasno naglašeno u Allahovoj
knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako ne budu ispunjeni bilo koji od ova dva uslova,
zauzimanje nije dozvoljeno.
2.Ono što osoba nije u stanju da uradi, kao što je traženje
zauzimanja od mrtvih i stanovnika kabura, ili od žive osobe koja je odsutna,
vjerujući da je on u stanju da čuje i ispuni potrebu onog koji traži. Ovo je
zauzimanje koje sadrži širk, koje je jasno zabranjeno mnogim kur'anskim ajetima
i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer im pripisuje
svojstva koja pripadaju samo Stvoritelju, Vječnom koji ne umire.
Njihov obmanjujući dokaz jeste to da se evlije i sejjidi
zauzimaju za njihovu rodbinu i za one koje ih dozivaju i uzmi ih za prijatelje
i vole ih, i zbog toga ih uzimaju za posrednike. Ovo je upravno ono čime je
Allah opisao prve mušrike, kada su rekli:
"Ovo su naši zagovornici kod Allaha."
(Prijevod značenja Jūnus, 10:18)
- misleći na one koje su obožavale od meleka, dobrih ljudi i
drugih, u smislu da će se oni zauzimati za njih kod Allaha. Isto tako, savremeni
mušrici govore: "Evije će se zauzimati za nas; ne možemo tražiti od Allaha direktno, pa njih
molimo i oni traže od Allaha." I kažu da je Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, svim drugim poslanicima, i dobrim ljudima dato pravo zauziamanja.
Navode primjer valdara na ovom svijetu, i kažu da se vladarima na ovom svijetu
može pristupiti samo kroz posredovanje; ako nešto trebaš, idi njihovim
prijateljima i onim koji su im bliski, ministrima, čuvarima, slugama, itd. da
se zauzimaju za tebe pa da bi se vladar pozabavio tvojom potrebom; pa mi idemo
do Allaha idući prema i tražeći od Njegovih evlija i sejjida koji
su Mu blizu. Čineći ovo, upadaju i isti širk kao i oni prije njih, i
poistovjećuju Stvoritelja sa stvorenjima.
Allah nam govori o dobrom čovjeku, u suri Jā Sīn:
"Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako
Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od
kakve koristi i oni me neće moći spasiti..." (Prijevod značenja Jā
Sīn, 36:23)
"'Nismo' – reći će – 'bili od onih koji su molitvu
obavljali
i od onih koji su siromahe hranili,
i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,
i Sudnji dan smo poricali,
sve dok nam smrt nije došla.'
Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi."
(Prijevod značenja El-Mudessir, 74:43-48)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako će mu biti dato
pravo zauzimanja na Sudnem danu, neće ga moći iskorisiti sve dok mu Allah ne
dadne dozvolu i odobri onog za koga se hoće da zauzima.
Tako da on, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio svome
ummetu da traže na ovom svijetu da se zauzima za njih, i to se ne prenosi ni od
jednog ashaba, radijallahu anhum. Da je u tome bilo dobra, on bi to prenio
svome ummetu i pozvao ih da to čine, a njegovi ashabi koji su bili željni
činjenja dobra požurili bi da to čine. Na osnovu toga znamo da je traženje
zauzimanja od njega sada (na ovom svijetu) jeste veliko zlo, jer uključuje dozivanje
nekoga mimo Allaha i činjenje nečega što je prepreka za zauzimanje, jer je
zauzimanje samo za one koju iskreno vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
Ljudi na mahšeru će samo tražiti od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da suđenje počne, jer će on biti tu sa
njima i jer će on biti u stanju da se okrene prema svome Gospodaru i traži od
Njega. Ovo je kao traženje osobe koja je živa i prisutna da dovi za nekoga, a
što je on u stanju da učini (da dovi).
Tako da nije prenešeno da će iko od ljudi na mahšeru tražiti
od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da bi im grijesi
bili oprošteni.
Oni koji od njega traže da se zauzima sada, zasnivajući to
na činjenici da će to biti dozvoljeno na ahiretu, da bi to bilo opravdano time,
morali bi samo govoriti: "O Allahov Poslaniče, zauzmi se za nas da počne
suđenje"! Ali rade nešto mimo toga. Oni to ne zaustavljaju na molbi za
zauzimanje, nego oni mole od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, - i od
drugih - da im otkloni tegobe i spusti milost; njemu se okreću za vrijeme
nedaća; njemu se mole i na moru i na kopnu, u vremenu lahkoće i u vremenu
nedaće, zanemarujući riječi Uzvišenog Allaha:
"Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva,
i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja."
(Prijevod značenja En-Neml, 27:62)
Iz ovoga iznad jasno je svakoj pametnoj osobi da ispravna
vrsta zauzimanja jeste zauzimanje koje zavisi od Allahove dozvole i Njegovog
zadovoljstva, jer svo zauzimanje pripada Njemu. To također uključuje traženje
zauzimanja od živih osoba koja su to u stanju da učine po pitanju ovosvetskih
stvari, koje je Allah dozvolio. Ovdje treba naspomenuti da je ova vrsta
zauzimanja dozvoljena jer je Allah dao dozvolu za to, jer ne sadrži nikakvu
povezanost srca sa tom osobom, nego je stvar u tome da je to sredstvo, kao i
sva ostala sredstva koja nam islam dozvoljava da koristimo. Zauzimanje koje je
zabranjeno jeste da se traži od nekoga mimo od Allaha da uradi nešto što nije u
stanju da uradi niko osim Allah, jer zauzimanje ne pripada nikome mimo Allaha,
i niko to ne može uraditi dok mu Allah ne dozvoli i nije zadovoljan s njim. Pa
ko god traži zauzimanje od bilo koga drugog je povrijedio na pravo koje samo
pripada Allahu i zgriješio je prema sebi, izložio je sebe tome da bude uskraćen
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja na Sudnjem danu. Molimo
od Allaha oprost i sigurnost, i molimo Ga da dadne Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, da se zauzima za nas. Amin.
Za više informacija pogledajte: Nasir el-Džudej - Eš-Šefa'ah
inde Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'ah; Muhammed ibn 'Usejmin - El-Kavl el-Mufid,
1/423; E'alam es-Sunneh el-Menšureh, 144.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/26259
Izvor: http://islamqa.info/en/26259
