Pitanje:
Pročitao sam u pitanju pod brojem 11804 da je svrha zbog kojeg su ljudi
stvoreni jeste da obožavaju Allaha. Možete li mi pojasniti pravo značenje
obožavanja?
Odgovor:
Hvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Muhammeda Allahovog poslanika.
Hvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Muhammeda Allahovog poslanika.
Ibadet (obožavanje) na arapskom znači
pokoravanje i poniznost. Arapi koriste izraz tarik mu'abbed da opišu
utaban i ugodan put zbog mnogih koji su prošli njime.
U islamskoj terminologiji riječ ibadet
se koristi u dva oblika:
- Djela
ljudi, kao što je namaz ili davanje zekata, koji se opisuju kao ibadet.
Učenjaci ga opisuju ovako:
To znači pokoravanje Allahu čineći ono što je naredio i ostavljajući ono što je zabranio, uz ljubav, strah i nadu prema Allahu. - Stvar
koja je naređena ljudima makar je niko ni ne radio, kao što je namaz sa svojim
detaljima, zekat i slično. Učenjaci to opisuju kao:
To je zajednički naziv za sve ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan, od riječi, djela, vanjskih i unutrašnjim.
Ove naređene stvari se nazivaju
ibadetom, jer ih ljudi čine iz ljubavi i poniznost prema svome Gospodaru. U
obožavanju Allaha, prema Njemu mora biti usmjerena potpuna ljubav i potpuna
pokornost.
Naš Gospodar nam je rekao da je
krajnja svrha iza stvaranja džina i ljudi jeste da samo Njega obožavaju bez da
mu pripisuju sudruga. Allah kaže:
„Džine i ljude sam stvorio samo
zato da Mi se klanjaju.“ (Prijevod značenja Ez-Zārijāt, 56)
Kako da ostvarimo ovu svrhu i
dostignemo ovaj cilj?
Mnogi ljudi misle da ibadet se odnosi
na neke određene radnje koje je Allah propisao da se trebaju činiti u određenim
vremenima - kao što je namaz, post i hadždž - i da nema ništa mimo toga. Ali
nije onako kako ovi ljudi misle.
Koliko vremena treba da se urade sve
ove stvari koje su propisane u toku dana i noći? Zaista, koliko za to treba
vremena u ljudskom životu? Šta je onda sa ostatkom života? Šta je sa ostatkom
njegove snage? Šta je sa ostatkom njegovog vremena? Kako ga treba potrošiti i
gdje ono treba da ide? Da li treba da to potroši na obožavanje ili na nešto
drugo? Ako će ga potrošiti na nešto mimo obožavanja, kako onda da ispuni svrhu
sa kojom su ljudi stvoreni, a koju je navedeni ajet ograničio samo na
obožavanje Allaha? Kako da ostvari riječi Allaha:
„Reci: "Klanjanje moje, i
obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru
svjetova.“ (Prijevod značenja El-En'ām, 162)
'Ubudijjet je općenita stvar koja
obuhvata čitav život muslimana. Kada se trudi na zemlji tražeći opskrbu, on time
obožava Allaha, jer mu je Allah to naredio, kao što Allah kaže:
„...pa hodajte predjelima njezinim
i hranite se onim što On daje.“ (Prijevod
značenja El-Mulk, 15)
Kada spava, on spava da bi sakupio
snage da obožava Allaha, kao što je Muaz ibn Džebel, radijallahu anh, rekao:
„Ja očekujem nagradu za svoj san kao što očekujem nagradu za svoj noćni namaz.“
Predaju je zabilježio Buharija (4342). Doista musliman nije miran sve dok
njegovo zadovoljstvo u jelu, piću i odnosu sa suprugom nije ubrojano u dobra
djela, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista
jednom od vas se piše sadaka kada ima odnos sa svojom suprugom.“ Rekli su:
„O Allahov Poslaniče, kada jedan od nas ispuni svoje prohtjeve za to ima
nagradu?“ Rekao je: „Šta mislite kada bi to uradio na zabranjen način, zar
ne bi za to imao grijeh? Isto tako kada to uradi na dozvoljen način, za to ima
nagradu.“ Predaju je zabilježio Muslim (1006).
Način na koji će osoba postići ovaj
veliki stepen jeste da uvije bude svjesna svoga Gospodara bilo šta radio u bilo
kojem aspektu života, i da se pita da li je u tome trenutku, sa time što radi njegov
Gospodar zadovoljan sa njime ili ne. Ako je u stanju gdje je Allah zadovoljan
sa njime, onda neka se zahvali Allahu i radi još više dobra. U suprotnom neka
se pokaje Allahu i traži oprosta, kao što Allah opisuje Svoje bogobojazne
robove kada kaže:
„...i za one koji se, kada grijeh
počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje
zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne
ustraju.Njih čeka nagrada – oprost od
Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno
ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!“ (Prijevod značenja Ālu 'Imrān,
135-136)
Ovako su naši ispravni prethodnici,
Selef i oni iza njih razumjeli ibadet. Nisu ih ograničili samo na obrede i
vremena kada obavljaju te obrede, a ostatak života učinili da je „van ibadeta“.
Štoviše, svaki od njih je osjećao da je čitav njegov život bio ibadet, a da su
obredi bili vrijeme kada se može skoncentrisati i obnoviti svoju duhovnu
energiju da može raditi sve ostale ibadete koji se traže od njega. Tako da su puno
pažnje pridavali tome, baš kao što putnik pridaje puno pažnje stvarima koje će
ponijeti na put koje će mu pomoći na putu.
Oni su bili kako ih je njihov Gospodar
opisao:
„...za one koji i stojeći i sjedeći
i ležeći Allaha spominju.“ (Prijevod značenja Ālu
'Imrān, 191)
U svim stanjima su spominjali Allaha
svojim jezicima i srcima. Misao o Allahovoj veličini i strah od Allaha je
stalno bila prisutna u njihovim srcima u svemu što bi radili ili govorili. Ako
bi neko od njih uradio grešku ili pokleknuo, popravio bi se kao što je opisano
u ajetima koji su spomenuti iznad iz sure Ālu 'Imrān.
Trebaš imati na umu, također, da je
čovjek rob po prirodi; robovanje je usađeno u njega. Pa tako, ili će obožavati
samo Allaha, bez da mu pripisuje sudruga, ili će robovati nečemu mimo Allaha,
uz Njega ili mimo Njega – a oboje je isto. Ovakva vrsta obožavanja, Allah ju je
nazvao obožavanje šejtana, jer je to odaziv na poziv šejtana. A Allah kaže:
„O sinovi Ademovi, zar vam nisam
naredio: 'Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni.“ (Prijevod značenja Jā Sīn, 60)
Nije moguće da čovjek zajedno obožava
i Allaha i šejtana:
„Da li je na ispravnijem putu onaj
koji se idući spotiče ili onaj koji Pravim putem uspravno ide?“ (Prijevod značenja El-Mulk, 22)
„Reci: 'Zar su jednaki slijepac i
onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo?'“ (Prijevod značenja Er-Ra'd, 16)
Šejtan postepeno pokušava da zavede
ljude od obožavanja Allaha. Ponekad uspije da to uradi povremeno, kao što je
slučaj grijeha, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nijedan
bludnik nije vjernik u trenutku dok čini blud, niti je lopov vjernik u trenutku
kada krade...“ Zabilježili su ga Buharija (2475) i Muslim (57). A ponekad
uspije u tome u potpunosti i prekine vezu između čovjeka i njegovog Gospodara,
pa tada uradi širk, kufr ili otpadništvo – Allahu se utičemo od toga.
Ovo obožavanje šejtana ponekad ima
oblik obožavanja strasti i prohtjeva – čini sve što misli da je dobro i
ostavlja sve što misli da je loše – jeste da se čovjek pokorava svojim
strastima i prohtjevima, koje ga pozivaju, pa je to kao da ih obožava, isto
kako čovjek obožava svoga boga. Ponekad to ima oblik obožavanja novca, kao što
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Propao je rob dinara i
dirhema i rob lijepe odjeće; ako mu se dadne zadovoljan je, a ako mu se ne
dadne ljut je. Propao i ponižen bio, a ako ga ubode trn ne našao nikoga da ga
ukloni...“ Zabilježio ga je Buharija (2887).
Ovo se odnosi na svakoga čije je srce
vezano za nešto mimo Allaha od njegovih strasti i prohtjeva. Ako dobije što
želi sretan je, a ako ne dobije onda je ljut. Pa je on rob onome što želi, jer
se ropstvo u osnovi odnosi na ropstvo srca. Što je više pokoran ovim strastima,
to je manja njegova pokornost njegovom Gospodaru, pa ako ova pokornost
strastima i prohtjevima je toliko velika da više ne praktikuje ništa od vjere,
onda će postati mušrik ili kafir. Ako ga ove strasti i prohtjevi sprječavaju da
čini neke obavezne stvari ili ako ga navode da uradi nešto što je zabranjeno,
od onoga što osobu ne izvodi iz islama, i čine mu to lijepim, onda to ima
utjecaj na njegovu pokornost njegovom Gospodaru i njegovu vjeru, do te mjere da
ga to može spriječiti da izvršava svoje vjerske obaveze.
Molimo Allaha da nam podari blagodat
potpune pokornosti Njemu, i da nas učini od Njegovih iskrenih robova i evlija,
jer je On Onaj koji sve čuje, Onaj koji je blizu i Onaj koji se odaziva
molbama. A Allah zna najbolje.
Pogledati: Mefahim jenbegi en tusih,
šejh Muhammed Kutb, 20-23, 174-182; El-'Ubudijjeh, šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/49016
Izvor: http://islamqa.info/en/49016