Razilaženje supružnika u pitanjima u kojima su se učenjaci razišli - Kako postupiti

Pitanje:

Kako postupiti u situaciji kada jedan od supružnika hoće da uradi nešto oko čega postoji razilaženje fakiha, i svaki od njih je dobio različitu fetvu?

Odgovor:
Hvala pripada Allahu.

Žena se mora pokoravati mužu osim ako je u pitanju grijeh, ako je to šteta za nju ili će joj to oduzeti njena prava, u tom slučaju neće mu se pokoriti.

Što se tiče pitanja po kojim su se učenjaci razišli, pa supruga slijedi jedno mišljenje a muž drugo, pa joj on naredi da uradi nešto što je u suprotnosti sa onim što ona vjeruje da je više ispravno, odgovor zavisi oko pitanja o kojem se radi.

1. Ako to ima veze sa nekih određenim propisom ili se tiče njenog ibadeta -bilo da je obavezni ili preporučeni- i da to ne utječe na prava muža, i da kada ona to radi ne rezultira lošim ophođenjem prema njemu, onda ona ne mora uraditi ono u što nije ubjeđena, ako joj njen muž kaže da to uradi. Primjer toga jeste zekat na zlato. Ako je ona ubjeđena da je obaveza dati zekat na zlato iako se koristi kao nakit -što je ispravnije mišljenje- onda ona nije obavezna da se pokori mužu ako joj kaže da ne daje zekat na zlato, iz njenog imetka, ako on slijedi stav da se ne treba dati zekat na zlato koje se koristi kao nakit.

Šejh Muhammed ibn Salih el-'Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao:
"Neki muževi sprječavaju svoje supruge da daju zekat na nakit na osnovu drugog slabog mišljenja - koje smo spomenuli iznad. Ovo je haram (zabranjeno); nije dozvoljeno mužu, ocu ili bratu da spriječi nekoga ko želi da dadne zekat na svoj imetak, tako da žena u ovom slučaju neće poslušati muža i mora dati zekat, nezavisno od toga šta on govori, jer je pokornost Allahu iznad pokornosti mužu, a njen muž je neće moći sačuvati od Allahove kazne na Sudnjem danu. Tako da, na primjer, ako njen muž kaže: 'Ovo je pitanje oko kojeg su se fakihi razišli i ja ne mislim da je to obaveza,' ona mu treba odgovoriti: 'Ti imaš svoj stav i ja imam svoj; ja nemogu ne dati zekat, jer je prema stavu koji slijedim to obaveza.' U ovom slučaju mu mora biti nepokorna a pokorna Allahu. Ako ona kaže: 'Bojim se da će se naljutiti,' na to imaju dva odgovora:

• Kažemo: pusti ga da se ljuti jer njegova ljutnja nije ništa u poređenju sa Allahovim zadovoljstvom. 
• Kažemo: budi mudra sa njim, tj. plati zekat na način da on ne zna. Tako da ćeš ispuniti obavezu davanja zekata i bićeš sigurna od muževe ljutnje.

Ali što se tiče ovog pitanja kažemo mužu: Boj se Allaha! Sve dok tvoja supruga smatra to obaveznim, nije ti dozvoljeno da je sprječavaš da dadne zekat. Isto se odnosi na očeve, ako kažu svojim kćerkama: 'Nemoj davati zekat jer ja mislim da to nije obaveza.' Ona ima pravo da kaže: 'Neću da slušam i da se pokoravam, jer je slušanje i pokoravanje za Allaha i Njegovog Poslanika.' Ali ako se boji da će se naljutiti na nju -jer su neki ljudi slabe pameti i vjerske dosljednosti- onda može to uraditi mudro - dati zekat bez da oni za to znaju."

Dželsetu Ramadijeh, 1412 h.g; pitanje broj 5.

Drugi primjer koji ima veze sa načinom klanjanja, kao na primjer način spuštanja na sedždu, da li prvo na ruke ili na sedždu, ili vezivanje ruku na pojasu nakon ruku'a. U ovom slučaju žena nije obavezna slijediti mišljenje svoga muža ako se razilaze, osim ako misli da su oba mišljenja iste težine ili ako bude ubijeđenja u njegovo mišljenje.

2. Ako to pitanje ima veze sa dobrovoljnim ibadetima ili pokornosti koja utiče na njegova prava, onda joj nije dozvoljeno da ih radi, štoviše to joj je zabranjeno, kao što je slušaj praktikovanja dobrovoljnog posta bez njegove dozvole, ili izlaženje iz kuće radi održavanja rodbinskih veza ili dozvoljenih posjeta bez njegove dozvole, jer ako to uradi ona njemu uskraćuje njegova prava,  a ona nije griješna ako to ne radi (dobrovoljna djela), štoviše biće nagrađena zbog pokornosti svome Gospodaru tako što daje svome mužu njegova prava i što izbjegava da to čini radi njega.

Ibn Kudame, rahimehullahu te'ala, je rekao:
"On ima pravo da je spriječi da obavi dobrovoljni Hadždž i da uđe u ihrame za njega, i po ovom pitanju nema razilaženja među učenjacima. Ibnu-l-Munzir je rekao: 'Svi učenjaci od kojih smo učili se jednoglasno slažu da muž ima pravo da spriječi svoju suprugu da obavi dobrovoljni Hadždž, jer je to dobrovoljno djelo koje utječe na muževa prava, pa njen muž ima pravo da je spriječi od toga, kao na primjer itikaf. Ako joj dadne dozvolu, ima pravo da se predomisli sve dok nije stupila u ihrame za Hadždž, on nema pravo da promijeni svoje mišljenje i da je natjera da izađe iz ihrama, jer početak obavljanja Hadža čini njegovo upotpunjavanje obaveznim.'"
El-Mugni, 3/572.

I rekao je, rahimehullahu te'ala, oko toga da joj muž zabrani da posjeti roditelje kada su bolesni:
"Muž ima pravo da je spriječi da izlazi iz njegove kuće za nešto što treba da uradi, bilo da želi da vidi roditelje, ili da ih posjeti kada su bolesni, ili da ode na dženazu nekome od njih. Ahmed je rekao u vezi žene koja ima muža i bolesnu majku: 'Poslušnost mužu kod nje je na većem stepenu od poslušnosti majci, osim ako joj on dadne dozvolu.

Jer je poslušnost mužu obavezna, dok posjeta bolesnika nije, tako da nije dozvoljeno ostaviti ono što je obavezno zbog onoga što nije i nije joj dozvoljeno da izađe bez njegove dozvole. Ali muž nebi trebao zabranjivati ženi da ide da posjeti roditelje kada su bolesni ili da ih vidi, jer je to kidanje rodbinskih beza i primoravanje supruge da mu bude nepokorna. Allah nam je naredio da sa njima živimo lijepo, a ovo nije od lijepog života sa njima.'"
El-Mugni, 8/130.

3. Što se tiče svega ostalog što joj je dozvoljeno, on ima pravo da je spriječi da to uradi ili ja primora da slijedi njegovo mišljenje ako on smatra da je to zabranjeno, i ona to mora prihvatiti ako će činjenje toga prouzrokovati njemu štetu i izložiti ga poniženju i gubitku poštovanja. Na primjer, pokrivanje lica je nešto oko čega se učenjaci razilaze, ali niko nije rekao da je zabranjeno pokriti lice. Ako ona misli da je pohvalno pokriti lice, on ima pravo da je spriječi da otkriva lica i da ga pokazuje muškarcima koji joj nisu mahrem, i ima pravo da je natjera da slijedi njegovo mišljenje, a to je da je obaveza pokriti lice -što je i ispravnije mišljenje- i ona nema pravo da mu se suprostavlja. Ona će biti nagrađena ako to bude radila tražeći nagradu od svoga Gospodara, jer je poslušna svome mužu i radi ono što pokriva više (što je skrivenije).

4. Za šta god supruga misli da je nešto obavezno, zabranjeno ili novotarija, ne smije se pokoriti mužu tako da ostavi ono što je obavezno ili da uradi ono što je zabranjeno ili novotarija.

Iznad smo spomenuli primjer onoga što je obavezno - zekat na zlato (nakit). Primjer da supruga smatra to haramom a muž dozvoljenim jeste oko pokrivanje lica - suprotno gore navedenom. Ako ona smatra da joj nije dozvoljeno da otkrije lice pred muškarcima koji joj nisu mahrem, njen muž nema pravo da joj naredi da otkrije lice na osnovu toga što on smatra da je to dozvoljeno.

Učenjaci stalne komisije za fetve su upitani:

"Smijem li ja biti nepokorna svome mužu ako on od mene traži da otkrijem lice pred muškarcima koji mi nisu mahremi? Da li riječi: 'Nema pokornosti stvorenju u pokornosti Stvoritelju' odnose se i na ovaj slučaj? Imajte na umu da ima razilaženje kod učenjaka po pitanju obaveznosti pokrivanja lica. Je li meni dozvoljeno da otkrijem lice u kući kada su prisutni muški rođaci moga muža, ili kada izađem na balkon na okačim rublje, ako nosim propisan hidžab bez pokrivanog lica?"

Oni su odgovorili:

"Zabranjeno je supruzi da bude poslušna mužu po pitanju nečega što je Allah zabranio, jer nema pokornosti nijednom stvorenju ako je u tome nepokornost Stvoritelju. Pod to podpada i otkrivanje lica pred muškarcima koji joj nisu mahrem, bilo da su to njegovi ili njeni rođaci ili bilo ko drugi, ili pri otvaranju vrata električaru ili gostima. Hidžab nije potpun ako se ne pridržaje svega spomenutog."

Šejh Abdulaziz Ibn Baz, Šejh Abdurezak Afifi, Šejh Abdullah ibn Gadjan.
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 17/257,258.

Ovdje trebamo napomenuti nekoliko stvari:

• Lijepo ophođenje supružnika je obavezno sa obje strane.
• Nije dozvoljeno supružnicima da se izrugivaju jedno drugom zbog mišljenja koje slijede.
• Oba supružnika moraju slijediti najučenije i najbogobojaznije osobe od onih od kojih traže fetve, i ne smiju slijediti strasti i prohtjeve kada traže olakšice.
• U pitanjima koja imaju slobode nije dozvoljeno mužu da vrši pritisak na svoju suprugu, ali u pitanjima koja imaju slobode bolje je i poželjnije za suprugu da slijedi mišljenje svoga muža.
• Savjetujemo oba supružnika da traže znanje, i tragaju za istinom, i da se prestanu svađati na osnovu laži. Svaka strana treba tražiti istinu.
• Sretna porodica je ona u kojoj ima ljubav, susjećanje i razumijevanje među svim članovima porodice. Niste u univerzitetu ili koledžu i ne morate sve stvari vraćati na raspravu. Budite lijep primjer svojoj djeci u slijeđenju istine i ne razilazite se jer to vodi u svađe.

A Allah zna najbolje.

Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/97125